Mislav
Do stonskog kanala se osim autom može doći i brodoma a najlakše je ako iznajmite brod sa ili bez skippera iz Dubrovnika ili okolice. Najbolje, odnosno najbliže Stonskom kanalu su: ACI Marina Dubrovnik i ACI marina Slano
Plovidba kanalom dugim oko pet nautičkih milja, nedaleko od Dubrovnika, Elafita i Mljeta nudi doživljaj različit od većine što možete iskusiti u ostalim dijelovima širega dubrovačkog područja.
Najljepše je doći brodom koji možete iznajmili sa ili bez skipera u Dubrovniku. Ako idete uz obalu nakon što ste prošli prekrasne elafite i dođete do najisturenijeg južnog rta poluotoka Pelješca pred vama se otvori zaljev koji vodi do grada Stona. Prvi ribarsko selo s lijeve strane je Kobaš - mjesto sa svega nekoliko kuća i dvjema konobama. Do Kobaša se kopnenim putem stiže jedino teško prohodnim, tako da su posjetitelji restorana uglavnom nautičari. Kako to mjesto nije upisano u standardne nautičke rute, tako nema ni velike gužve na sidru pred njima - iako gastronomska iskustva iz ‘Ribareve kuće’, restorana čiji su vlasnici Ante i Niko Bilić, kvalitetom daleko nadilaze onu u razvikanim jadranskim restoranima.
Najpoznatiji specijalitet, osim jastoga i ribe kojim se taj neveliki akvatorij izdvaja od svih drugih mikrolokacija na Jadranu - jest kamenica, jedinstvenog okusa i kakvoće, najpoznatija delicija tog kraja. Gastronomska ponuda na obali Kobaša mogla bi se ocijeniti najvišom ocjenom. Sljedeće po redu na putu do Stona je mjestašce Broce koje čini skupina kamenih kućica, okupljenih oko malog pristana i s mora izgleda upravo čarobno. Plovni put prema gradu Stonu je kanal za brodove gaza do 3-4 metra i označen je crvenim i zelenim plutačama. Na pojedinim mjestima dubina pada na svega dva metra, a zbog jakih struja u tomu uskome kanalu razina mora se mijenja, tako da ovim kanalom treba ploviti izuzetno pažljivo. Sav napor koji uložite biti će vam vraćen jer vas na kraju kanala čeka drevni kameni grad Ston, stoljećima drugo po važnosti mjesto na teritoriju Republike Dubrovačke.
Ston, utvrđeni grad s obrambenim zidom preko cijele prevlake. Prednosti njegovoga geografskog položaja na rubu velikoga plodnog polja, uz najveće prirodno bogatstvo - sol - bili su razlog za vrlo rano naseljavanje tog kraja. Za vrijeme rimske vladavine nosi ime Turris Stagni, da bi 1333. godine - kupnjom od hercegovačkih velikaša - postao dio Dubrovačke Republike i ostao u njezinom sastavu sve do propasti 1808. godine.
Dubrovačka Republika zbog iznimnog značaja, pretvara Ston u utvrđeni grad s obrambenim zidom preko cijele prevlake, dugačkim 5,5 kilometara. To je najduža fortifikacijska građevina u Europi, dok je i u svjetskim relacijama druga, tj. kraća samo od Kineskog zida. Obilazak tih zidina može se usporediti s obilaskom dubrovačkih - a s kule nad gradom pruža se pogled preko Stonskog kanala i polja drevne stonske solane. Sol, zaštitni znak Stona u vrijeme Dubrovačke Republike, bila je visoko vrijedna izvozna roba kojom su dubrovački trgovci - preko svog uporišta Drijeva, južno od Počitelja - opskrbljivali njom veliko stočarsko zaleđe, donoseći sebi i državi velike prihode.
Na vrhuncu je u Stonu živjelo oko 150 plemenitih obitelji koje su obogatile trgujući solju, međutim danas je Stonska solana tehnološki zaostala i u vlasništvu privatnika koji ne može samostalno financirati njezinu modernizaciju. Ipak, tradicionalno ‘branje’ soli postaje dio Stonske turističke ponude i nosi novu budućnost - sasvim izvjesno vedru, jer je stonska sol osobite kakvoće, izrazito bogatog okusa i vrsnih mineralnih svojstava. U gradiću Stonu danas se uglavnom živi od turizma i uzgoja kamenica, a većina njegovih restorana otvorena je i zimi, jer ugošćuju putnike koji Jadranskom magistralom putuju prema Dubrovniku i koji koriste priliku da uživaju u stonskim kamenicama.
Želimo Vam ugodno jedrenje, mirno more i dobar provod u Stonskom kanalu ...
EN
HR
DE