Hrvatsku karakteriziraju tri glavna klimatska područja: jadransko ili sredozemno, gorsko - planinsko i kontinentalno - panonsko. Kontinentalno - panonsko područje ima umjerenu kontinentalnu klimu, dok središnja gorska i planinska područja imaju karakteristike snježno - šumske klime. Cijela obala Jadrana ima ugodnu mediteransku klimu sa toplim ljetima i blagim zimama. Proljeće i jesen su blagi duž obale, a zimi je hladno i snježno u središnjim i sjevernim krajevima. Prosječna temperatura u unutrašnjosti u siječnju kreće se od 0 do 2 °C, a u kolovozu od 19 do 23 °C. Prosječna temperatura na obali je veća: siječanj od 6 do 11 °C, a u kolovozu od 21 do 27 °C.
Maestral SZ sjeverno-zapadni vjetar koji se pojavljuje u razdobljima visokog tlaka zraka, najčešće između 9 i 10, oko 14 sati doseže svoj maksimum i redovito završi prije zalaska Sunca. On može doseći i do 5 bofora i uzrokovati uzburkano more, ali se smiri u kasnim poslijepodnevnim satima, a sljedeći dan - nakon mirne noći - počinje puhati slične jačine kao i prethodni dan. Katkad puše i olujnom snagom i to redovito kao posljedica prolaza ciklona. Maestral prati lijepo vrijeme i pritom znatno ublažuje ljetnu sparinu. Obično je popraćen karakterističnim bijelim gomilastim oblacima slaba vertikalnog razvitka.
Burin SI-I je vjetar koji puše iz suprotnog smjera Maestral, sa kopna prema moru. Obično puše noću, uglavnom iz sjevero-istoka u sjevernom Jadranu, te iz istoka ili sjevero-istoka na južnom Jadranu. Najjače puše prije zore, a ubrzo nakon toga prestane puhati. Burin je obično slabiji od maestrala, ali u nekim područjima (npr kod Bola na Braču) može doseći jačinu do 5 bofora.
Bura SI je snažan, suh i hladan sjeveroistočni vjetar koji se pojavljuje u razdobljima visokog tlaka zraka, puše od kopna prema moru u snažnim naletima, „refulima“. Potrebna su dva uvjeta za nastanak bure: dotok hladnog zraka sa sjevera ili sjeveroistoka te planinska prepreka okomita na tok zraka. Dok svi vjetrovi pušu vodoravno, bura je iznimka. Hladne zračne mase, teže od zraka iznad mora, jure niz primorske planine, ponajviše gorska sedla, kao mlazovi padaju koso prema moru, trgaju vrhove valova i raznose pjenu pretvarajući ju u morsku prašinu. Što je veća udaljenost od obale, slabija je snaga samih udara bure. Bura nailazi u svako godišnje doba, ali je češća zimi, kada puše olujnom jačinom. Ljeti bura obično puše samo nekoliko sati, ali ponekad to može trajati i do dan ili dva. Nastup bure nije vezan za neko određeno doba dana, ali se može reći da češće dolazi poslijepodne nego prije. Glavna područja na kojima puše bura su Tršćanski zaljev, Kvarner i Kvarnerić, Velebitski kanal, Zadarski kanal, obalno područje Šibenika i Splita, Pelješac i područje između Dubrovnika i rta Oštro. Nakon bure obično slijedi lijepo i sunčano vrijeme.
Jugo JI je topao i vlažan jugoistočni vjetar. Puše duž čitavog Jadranskog mora i izaziva uzburkano more. Popraćen je visokim valovima, vrlo naoblačenim nebom a najčešće i dugotrajnom kišom. Nailazi u svako doba godine, ali na sjevernom Jadranu pretežno od ožujka do lipnja, a na južnom od jeseni do kraja zime. Jugo često puše i po nekoliko dana (ljeti da tri dana, a zimi i do devet dana), dok nemirno more može trajati i duže. S vremena na vrijeme ovaj vjetar donosi i crvenkasto-smeđi pijesak iz Afrike. Prosječna mu je jačina između 4 i 5 bofora, ali često dosiže i olujnu jačinu. Treba imati na umu da jugo može promijeniti svoj smjer u samo nekoliko minuta i pretvoriti se u vrlo jaku buru (SI vjetar). I jugo ima svoj anticiklonalni i ciklonalni oblik s karakterističnim razlikama u podjeli atmosferskog tlaka i stanju vremena. Ipak, jugo je najčešće ciklonalnog porijekla.
Nevera je naziv za slabije nevrijeme. Uglavnom se javlja ljeti, u razdoblju od lipnja do rujna, i češća je na sjevernom Jadranu. Ona udari iznenada, što uzrokuje uzburkano more, ali je uglavnom kratkog trajanja. Glavne značajke nevere su grmljavina i sijevanje, pljuskovi kiše ili tuča te vjetar s jakim udarcima. Prolaskom nevere, atmosferski tlak se postupno vraća u normalu, temperatura raste i vrijeme se razvedrava.
Lebić je jugozapadni olujni vjetar sa visokim valovima i obilnim oborinama. Ljeti je to vjetar lokalne toplinske nevere, u drugim godišnjim dobima ima ciklonalno obilježje. Lebić je najizraženiji na srednjem i južnom Jadranu. Predznak lebića niska je pruga magle nad jugozapadnim dijelom horizonta s jako odvojenim donjim rubom, dok atmosferski tlak naglo pada.
Levant je istočni vjetar, oblik bure koji puše prilično jednakomjerno i obično donosi kišovito vrijeme uz umjereno niske temperature. Češće puše na sjevernom Jadranu.
Tramontana oblik bure koji puše sa sjevera. Ne puše tako snažno i nepredvidivo kao bura. Oblik obale utječe na smjer puhanja tramontane, i često se javlja na južnom Jadranu.
Morske struje - Na Jadranu vlada razmjerno slaba, ali pod utjecajem vjetra i struja morskih mijena, stalna morska struja. Iz Jonskog mora u Jadran dolazi ogranak sredozemne struje, koja teče uz istočnu jadransku obalu prema sjeverozapadu i niz talijansku obalu skreće u smjeru sjeveroistoka. Jačina struje iznosi prosječno 0.5 - 1.5 čv. Jača je ljeti nego zimi, a uz istočnu obalu je slabija nego uz zapadnu. U kanalima i tjesnacima struja je mnogo jača.
Morske mijene - Rast i opadanje razine mora nastaje većim dijelom djelovanjem plimotvorne sile Mjeseca i manjim dijelom Sunca. Amplitude razine mora na Jadranu za plovidbu manjim jedrilicama nisu značajne. Najmanje su u srednjem Jadranu, rastu prema jugu i prema sjeveru. Najviše amplitude morske razine nastaju za puna i mlada Mjeseca, a najniže za vrijeme prve i zadnje Mjesečeve četvrti. Na promjenu razine mora utječu i atmosferski čimbenici; povišenje atmosferskog tlaka i bura smanjuju razinu mora, dok ju povisuju pad atmosferskog tlaka i južni vjetrovi.
EN
HR
DE